petak, prosinca 17, 2010

Julian Assangea pusten na slobodu za 315.000 USD

Britanski sudac je pustio osnivača Wikileasa, Juliana Assangea za 315.000 USD jamčevine.
Charlie D'Agata dala je izjavu o uslovima njegovog kontroverznog puštanje na slobodu.

četvrtak, prosinca 16, 2010

Snježna oluja u Kanadi

Snježna oluja zahvatila je Kanadu. Slučajni prolaznik u gradu Sarna, Ortanija, na povratku kući, snimio je stanje iz svog auta.

Morao je stajati svakih 30 minuta da bi mogao se kretati pomalo naprijed.

Video snimak: pljačkaš bježi od policije

Američka policija je objavili snimak kako maskirani pljačkaš bježi pred potjerom, nakon krađe u L.A. Na glavi nosi kacigu i široki crni kombinezon sa rukavicama. Nije opazio, ali vjerovatno, ni razmišljao da ga oko kamere prati cijelo vrijeme.

utorak, listopada 26, 2010

18 ih je tada bilo


Prema informacijama kojima raspolažem, a nije ih teško pronaći, osamnaest Bosanaca i Hercegovaca bilo je na poznatom potonulom Titaniku. Ovo uzimam sa pola strane činjenice o prisustvu otmjenosti našeg naroda. To doba bilježi našu zemlju kada gradovi dobivaju savremene fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine.

Druga strana nikada nije opisana jer je to tabu vrijeme, kada se nije smjelo pisati kako su mnogi živjeli, kako su se borili za ljubav. Spomenuti seks – to je krajnje bilo nemoguće. A što nije zapisano nije se ni desilo.

Zamislite priču : kako je devet parova iz Bosne i Hercegovine, prije nego što su otišli na Titanik, živjelo? Jedni Ona i On bili su iz Mostara ili Stoca, neki iz Bajne Luke , a inače svi devet porijeklom begovske krvi. Neke od njih su se kradomice otuđile za Austrougarca i zajedno pobjegli tragom Amerike i završili na najvećem parnom dostignuću toga doba. Moguće je zamisliti. Zato i dalje zamišljam: Safijin grof von Ditrich htio je saznati stvari poput one koje moramo danas znati za žene; da je uvijek potrebno ponuditi novac, dati ljubav i pouzdanost, vježbati reći hvala, ne biti ljubomoran, ostaviti agresivnost na terenu i ono što One najviše vole: paziti njihovo srce.

Jedino ne mogu zamisliti to da li su tada žene znale da nijedan muškarac ne želi titulu lošeg ljubavnika, pa se pitam da li se za tu titulu trebalo potruditi? U ono u što sam siguran je to da su žene i tada voljele maštovite ljubavnike, da su voljele muškarce koji znaju pogoditi sve njene želje i koji iz njezinih uzdaha i pokreta čita što ona želi, a samo tako muškarac, uz malo volje, može postati sjajan ljubavnik. Oni koji nisu znali nisu ni mogli pa su pisali. Tako nastajaše tužopoljke-sevdalinke.

Danas njih osamnaest čini i dalje isti narod. Slobodniji u shvaćanjima, ali nezreliji u faktima. Internet je društvu učinio prekretnicu da ne ide na titanike; dao im je saznanje da veće količine mogu staviti u svoj egotrip i uživati u njemu. U njima su otkrivena tajne seksa, vještine i nagrade za dobar seks. Sve to kroz iskustva koja se danas ne moraju planirati –jednostavno se mogu desiti. Na vešmašini, u liftu, na kauču....

Postoje institucije danas koje su otkrile da je seks je dobar element u životu, neprocjenjivo važan dio dugoročne intimnosti, ugode, zadovoljstva i povjerenja pojedinca i para, a njihovi uzajamni odnos i seksualno zadovoljstvo su krajnji razvojni ciljevi koji su međusobno isprepleteni. Zaključak je da par treba biti „intimni tim".

Još mi trebamo pisati o našoj slavnoj osamnaestorki. Slavna neka je i neka im je laka crna zemlja.

četvrtak, kolovoza 05, 2010

Fizika i hemija pisanih rječi


Hoću da i ja čitam knjigu !

Počinjem pisati roman. Knjigu. Slavni pisac oteo se riječima i želi ih podijeliti. Neka svaka tačka nađe svoj put, zarez neka me dodirne i neka nova misao bude vodilja. Mislim da je nešto slično kazao jednom jednooki i pao sa drvenog štapa. i to u još jednoj knjizi koju nikada nisam pročitao. Nije da volim knjige. Ne volim. Volim riječi u tim knjigama. Prvo su to bila velika slova sa ponekom ilustracijom, koja često nije imala svoje značenje, ali volio sam to čitati i tumačiti poslije na svoj način. I to je vrijeme prošlo. Nije samo meni, mojim vršnjacima. Danas moja stara godišta to ne čitaju.

U vrijeme ovog svijeta čitalačka publika se odlučila za pojam naprednije mašte. Danas je vrijeme nove knjige. Mnogi su se danas postarali da sve manje ima premaca među novim majstorima tvoraca sadražaja među debelim koricama - vi kažite slobodno knjige.

Uzimajući u obzir neke statistike koje su rekle da u mojoj zemlji dvadeset posto ljudi čita bestselere, a njih pola lektire, svakako da to znači da smo umalo pa rasulo. Hvala vam moji studenti. Neću imati u vidu da sam i ja studirao, pa kopirao... često zaboravimo da smo tvorci svojih razmišljanja sami mi. Manifestuje se kroz mozak - Bog nam dao, ali i uzeo. Neka se ne uvrijede svi ovakvi kao ja, koji slobodno vrijeme ne čitam više. Priznajem, da ne pišem ne bih ni gledao u brojna slova.

Ali pazite, ja volim lijepo pisane riječi.

Još se sjećam profesorice Besime, neka je sačuvana, i sjećam njenog umornog pričanja o tim silnim rječima, o njihovim korjenima, o njihovoj hemiji i fizici. Sjećam se kao sada da bješe, Maka Dizdara... nejgovih djela , hiže, pa opet Besime, koja me osudila da nikada više ne pročitam ni jednu hižu, sačuvana neka je.

I sada me pamet služi pa se sjetim stare sveske pune rječi. Bile su to riječi moje rodice Dijane koja je za moju ljubav napisala na kraju stare teke mnogo lijepih riječi, a ja ih koristio za svaku pisanu zadaću. I nju mi Bog sačuvao. Tako ja nauči sa 12 godina „poimati tekstove“, a sve više me zanimaše ispisani žuti listovi.

Izvinjavam se petrovačkoj biblioteci; nikada nisam vratio Andrića. I dan danas sam siguran da je Selma odnijela kada je imala lektiru. I opet na lektiru. Neka nam lektire, neka nam interneta i novih pisaca.

Ja imam papir i olovku. Pisaću na kraju korica ponovo nove rječi. Valjda ću ih naučiti.

petak, travnja 30, 2010

Razocaran u njih

Ljudi nisu samo racionalna bića koja svoje postupke i htjenja preduzimaju isključivo na osnovu umnog mišljenja i zaključivanja. Mnogi naši postupci bivaju izazvani i drugim činiocima, kao sto su npr. emocije (osjećanja). Emocije se stoga mogu definisati kao doživljaj naseg vrijednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, događajima i prema sopstvenim postupcima. Uključujući emociju u posao stvar postaje kompleksnija jer na kraju često uslijedi razočarenje/anje. Tim više ukoliko volja i snaga prethodnog je uložena. U ovom redu treba napisati pojam emicije kao razočarenje, ali nećemo o tome..


Prethodni post je vezan za ovaj , u mnogome. Radio sam sa ljudima, nekima od njih ću još malo. Za njih važi sve definicije pojma razočaranje ili enje. Pravilo nalaže uradi i živi. Ja sam uradio ali moram da živim.

Razočaran sam u njih. Nisu ono za sto se namecu i za sto vrijede. Nisu. nek im je na cast i sramotu!

petak, veljače 12, 2010

Bez rizika - USKORO

Dragi moji,

Dugo me nije bilo. Zato se javljam sa lijepim vijestima.

Cast mi je i zadovoljstvo najaviti uskoro prvu seriju za mlade "Bez rizika" koju je u cijelosti finansirao i dao ogromnu podrsku UNICEF! Učestvovalo je mnogo zvijezda. Joksimović, Huseinbegović, Tony Ctinski, Jelena Tomašević, Džeko su samo neki od imena koji su se pridružili ovom projektu.

Pjesma je također tu! Spot!

Uskoro, sve uskoro!

TIm EFEKT PRODUKCIJE SE mnogo zahvaljuje UNICEFU na nesebicnoj pomoci, razumijevanju!
VODITELJ, NOVINAR, PISAC, SCENARISTA, PR